Početna

        

 

 

 
 
Opći podaci

Povijest Motovuna

Mapa Motovuna

Socijalna skrb

Vizija

Naselja na području Općine Motovun

Kontakti

Pristup informacijama

        

 

 

 
Ustrojstvo

Načelnik

Vijeće

Jedinstveni upravni odjel

Mjesna samouprava

Stalna radna tijela

Komisija

 

 

 

        

 

 

 

 
Kultura

Festivali i manifestacije

Arhitektura

Poznate ličnosti

Tradicija

         

                                                    

 

Dokumenti

Program razvoja

Akti i dokumenti

Obrasci za građane

Javna nabava

Natječaji i oglasi

Sponzorstva i donacije 

Tablica ugovora i radova

Prostorni planovi

Investicije - IPARD mjera 301

 

      

 

 
 
  Gospodarstvo
 
  Financijska
  izvješća

  Političke 
 
aktivnosti

 

 

 

 

 

 

Povijest Motovuna

Motovun je najbolje sačuvana srednjovjekovna utvrda na istarskom poluotoku - najrazvijenijoj turističkoj regiji u Hrvatskoj. Naselje u obliku akropole, razvilo se na vrhu strmog brežuljka, U prapovijesnim vremenima, Ilirska i Keltska plemena gradila su svoje utvrde na mjestu gdje je danas smješten Motovun. Ime mu je također keltskog porijekla, a nastalo je od riječi Montona, što znači grad u gori.

U svojoj prošlosti Motovun je dijelio sudbinu svih istarskih naselja. Ostaci materijalne kulture iz sredine brončanog doba, oko 1500 godina p.K., pronađeni su na zaravni motovunskog brda i svjedoče o približno 3 500 godina kontinuiranog života na ovome brdu. Za vrijeme rimske vladavine u Istri, koja je uslijedila nakon 177. godine p.K., Motovun je privremeno izgubio svoju prvotnu važnost jer u tim relativno mirnim vremenima nije bilo potrebe za sigurnim utvrdama, već za mjestima pogodnim za trgovinu i promet.

Vladavine nad Motovunom neprekidno su se izmjenjivale kroz dugi niz stoljeća, sve dok se u drugoj polovici 13. stoljeća nije Venecija izborila za vlast. U narednih 5 stoljeća vladavine „Kraljice svih mora“ nastali su najvažniji kulturalni i povijesni spomenici, te je Motovun kao važno strateško mjesto za Veneciju počeo poprimati današnji oblik grada.

Nakon pada Venecije 1797. godine, Austrija i Italija izmjenjivale su svoju vlast nad Motovunom, sve dok nije završetkom drugog svjetskog rata, 1945. godine pripao Jugoslaviji, te nakon 1991. godine, kao i većina istarskog poluotoka, Republici Hrvatskoj.

 

Ime Motovuna, kao jednog od najvećih dvoraca u Istri, u povijesnom se dokumentu prvi put spominje u listini Rižanska skupština iz 804. godine, koja je jedna od najvažnijih dokumenata srednjovjekovne povijesti Istre. Među inim, iz listine se vidi koliko su Bizantu plaćali gradovi poreza i kakav je značaj tada imao Motovun kao grad. Tako saznajemo da su Motovun i Labin godišnjim iznosom poreza od 30 zlatnika dijelili četvrto i peto mjesto, nakon Poreča, Pule i Rovinja, a na osnovu toga i svoju značajnost kao jedne od pet najvažnijih utvrda u Istri.

Na najstarijem regionalnom zemljovidu Istre Pietra Coppa iz 1525. godine možemo pronaći i Motovun. Liječnika i ljekarnu dobiva 1331., katastar dobiva 1819., poštu 1826., voćarsko društvo 1852., telegraf 1877., fotograf 1898., telefon 1922., radio prijemnik 1925., električnu struju 1928., otkriveni tartufi 1929., vodovod 1938., televizija 1957., Motovun Film Festival 1999. godine... 

Acta Histriae - knjiga posvećena pitanjima Rižanske skupštine

 

PARENZANA

Uskotračna vinska pruga Parenzana prometovala je Istrom od 1902. do 1935. godine i spajala Trst s Porečom, preko Kopra, Pirana, Buja, Grožnjana, Završja, Livada, Motovuna i Vižinade. U dužini čak 123 kilometra, prelazila je preko jedanaest mostova, šest vijadukata i kroz devet tunela. Bila je dobri duh toga kraja, jer je omogućila razvoj tada najsiromašnijih dijelova Istre. Prevozila je poljoprivredne proizvode sjeverozapadne Istre - vino, voće, povrće, žito. Teret je od Poreča do Trsta putovao sedam sati, a putnici nešto "brže" oko šest sati.

Planirano je bilo čak i produljenje pruge do Kanfanara, ali bez realizacije zbog Prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske. Uvođenjem jeftinijeg autobusnog prijevoza, pruga je izgubila smisao, pa je vlak posljednji puta prometovao Parenzanom 31. kolovoza 1935. godine. Pruga je razmontirana, vagoni i lokomotive rasprodani, a tračnice ukrcane na brod koji ih je iz Kopra 1940. godine trebao prevesti do Abesinije. Navodno da nisu nikad niti stigle na odredište, a priče kazuju kako je brod potopljen pa ostaci ove popularne istarske pruge i danas snivaju negdje na dnu Sredozemlja.

Tuneli- jedna od glavnih turističkih atrakcija trase

Oživjela je zahvaljujući suradnji Istarske županije i EU, što je rezultiralo projektom Parenzana-Put zdravlja i prijateljstva, vrijednim 174 tisuće eura. Financira ga s 90 posto iznosa EU putem Programa za susjedstvo Interreg IIIA Slovenija-Mađarska-Hrvatska 2004-2006, a ostatak je osigurala Istarska županija koja i vodi projekt. Uz to, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka nedavno im je bespovratno osiguralo 125 tisuća kuna za postavljanje ograda na jedan od vijadukata Parenzane.Na stotu obljetnicu otvaranja pruge 2002. godine, pokrenuta je inicijativa za njezinu obnovu, pa oživljena trasa Parenzane danas ima također značaj poveznice, ali u turističkom smislu i piše joj se nova povijest - budućeg brenda Istre. Ljubiteljima brdskog biciklizma Parenzana simbolizira jednu od najatraktivnijih mountain bike maraton utrka u svijetu, adrenalinaca i rekreativaca sve je više na njezinoj trasi jer je raskrčena, uređena i označena, a opet divlja.